Nakon pet godina i drugog mandata na čelu grada na Savi, naša ekipa je relizovala prvi intervju sa gradonačelnikom Gradiške Zoranom Adžićem. Gradonačelnik je istakao da je do nas. Ko će znati, možda smo sada dobili priliku. Sam intervju se sastoji iz dva dijela, prvi koji sad objavljujemo tiče se života gradonačelnika Adžića do momenta dolaska na mjesto gradonačelnika Gradiške i drugi u kojima smo Adžića direktno pitali za određene probleme iz naše lokalne zajednice.
Kako nam je u uvodnom dijelu ispričao, Zoran Adžić je rođen u Novoj Gradišci jer je tada u tom periodu porodilište Gradišci bilo zatvoreno. Za sebe kaže da je dijete Nove Topole, gdje živi čitav život.
“Ja sam osnovnu školu završio u Novoj Topoli, kao đak generacije. Završio Gimnaziju u Gradišci kao đak generacije, zajedno s Nenadom Stanišljevićem iz Nove Topole, gdje smo se nas dvojica pratili čitav život. Već u osnovnoj školi sam učestvovao na nekoliko takmičenje, među kojima je i Liga mladih lingvista, takmičenja iz istorije ali najveći uspjeh sam postizao iz fizike. Upravo sam iz fizike u 7. razredu pobijedio na opštinskom i regionalnom takmičenju, a na republičkom su mi ukrali glavnu nagradu u Sarajevu jer dolazim iz malog mjesta Nova Topola”.
Znači i tada se kralo?
“Nije da se kralo nego su gurali ove iz Sarajeva. Isto mi se desilo u 8. razredu, gdje sam nakon osvojenog prvog mjesta na regionalnom takmičenju dobio digitron i dan danas žalim što ga nisam sačuvao. Otišli smo na republičko takmičenje i što je posebno zanimljivo, spavao sam u sobi s još dva momka, od kojih je jedan sa urađena četiri zadatka bio prvi, drugi je uradio tri i osvojio drugo mjesto, a meni je pripalo treće mjesto sa urađenih šest zadataka. Tada sam plakao zajedno sa mojom nastavnicom i svi ostali nastavnici su tražili moj rad na uvid ali oni nisu dali. Trudio sam se čitav život da budem najbolji.”
Završetkom Gimnazije Adžić odlazi u vojsku u Zadar, gdje pohađa Školu dežurnih oficira i kao najbolji u klasi postaje starješina. Potom odlazi na Elektrotehnički fakultet u Beogradu.
“Zavolio sam elektrotehniku i prvi u generaciji sam diplomirao. Nisam upisao ni apsolventski staž i razlika između mene i ovh drugih političara koji se busaju diplomama, je što ja imam školske drugove, a oni nemaju. Iako sam imao ponudu da ostanem raditi kao asistent na fakultetu, da radim u “Energoprojektu” ili da radim u Zavodu za izgradnju grada Beograda, zbog oca i majke, koji su željeli da imaju sina inžinjera kraj sebe, odlučio da se vratim u Novu Topolu.”
Zbog tog poteza, Adžić kaže da nije zažalio. Već u decembru 1988. godine počinje raditi u Elektrodistribuciji Gradiška, kao jedini diplomirani inžinjer, a dvije godine kasnije postaje tehnički direktor.
“U svom pripravničkom stažu sam radio svašta. Čak su me tjerali da popisujem struju, što mi nije bilo teško. Pred rat 1990. godine sam postao tehnički direktor, a 2001. godine direktor Elektrodistrubucije. Čitav život sam radio operativno. Nisam kancelarijski čovjek, nego čovjek koji radi na terenu, tu se suočava sa problemima i rješava ih, tako da vaša konstatacija da sam čitav život direktor ne stoji, jer se i privatno bavim projektovanjem u oblasti elektrotehnike i energetike.”
Iako mu je želja bila da bude direktor Elektrokrajine, to mu nije uspjelo, međutim, Adžić se nakon ulaska u narodnu Skupštinu Republike Srpske 2014. godine kandiduje za načelnika opštine Gradiške i ubjedljivo pobjeđuje. Na poruke opozicije da je bahat, Adžić odgovara da je posvećem svemu što radi.
„Ja nisam bahat čovjek, nego sam uvijek bio posvećen poslu koji sam radio. Ne volim ljud koji samo pametuju, filozofiraju i neće da rade. Uvijek ću tamo gdje nisam u pravu priznati da nisam u pravu i uvijek sam spreman da se izvnim kada napravim grešku. Čovjek sam koji u hodu hoće da rješava probleme i radi. Mislim da je najveća stvar koju smo uradili to što smo napravili jedan tim od mladih ljudi. Mladi ljudi žele da se dokazuju i tu energiju samo treba kontrolisati u usmjeravati u pravom pravcu. Jednostavno smatram da treba da iz te neke činovničke pozicije treba da prerastemo u jednu proaktivnu lokalnu samoupravu, jer kada sam došao ovdje, ja sam rekao da želim da nešto mijenjam, a ne da radim kako se radilo prije 30 godina.“
Skiciranjem obaveza, događaja, problema i svega onoga što dolazi, Adžić sebi organizuje dan i planira naredne dane. Kako kaže svako jutro sa predsjednikom Skupštine, zamjenikom gradonačelnika, načelnikom Odjeljenja iz službe gradonačelnika, načelnikom Odjeljenja opšte uprave i savjetnikom uz petnaestominutnu kafu razgovaraju o tome šta je bilo prethodnog dana i šta ih čeka u tekućem danu.
Nastaviće se…
