Iako su lokalni izbori naredne godine, pripreme za iste su u jeku, kako u Repubici Srpskoj, tako i u Gradišci. Da će dani koji slijede biti zanimljivi jasno je po stanju u SNSD-u unutar kojeg Zoranu Adžiću članstvo okreće leđa, dok se u opoziciji ne dešava ništa novo.
Iako je neprikosnoveno vladao, kako Gradiškom, tako i gradiškim SNSD-om, gradonačelnik Zoran Adžić polako gubi konce. Uzrok otvorene konfrontacije prema Adžiću od strane pojedinih funkcionera SNSD-a, ogleda se u činjenici da je gradonačelnik stare i prekaljene kadrove ove partije potisnuo i doveo doskorašnje preletače, te im dao raširene ruke. Ovo je posebno vidljivo u Gradskoj upravi Gradiška, gdje zamjenica gradonačelnika, Dragana Ilić, vodi kadrovsku politiku, dok je Adžićevom šefu kabineta, Dragutinu Kovačeviću dato povjerenje da vodi računa o manifestacijama i organizacijama naslonjenim na budžet grada.
Pored Kovačevića koji je doskora bio član DNS-a, tu je i načelnik Odjeljenja za privredu i društvene djelatnosti Ivan Radenović, koji je preletio iz Socijalističke partije u SNSD, a kome je povjeren najvažniji resor u Gradskoj upravi Gradiška.
Zbog ovih ali i drugih Adžićevih odluka, u gradiškom SNSD-u nezadovoljni članovi otvoreno pokazuju neslaganje. Jedan od primjera je sekretar Skupštine grada Gradiška, Nemanja Panić, koji sve više kritikuje lokalnu vlast zbog odnosa prema Gornjim Podgradcima (mjesnoj zajednici u kojoj živi), pogotovo zbog stanja u Drvnoj industriji, koja je na koljenima. Ono što je Adžića posebno naljutilo je fotografija u jednom gradiškom ugostiteljskom objektu, na kojoj su pored Panića direktor Bolnice Gradiška Rajko Dodik, direktor Tehničke škole Gradiška Vlado Tomić, bivši Adžićev saradnik kojeg je on protjerao u Banjaluku Zoran Kuzmanović i Gojko Zeljković stric Vice Zeljkovića.
Ova petorka predstavlja ozbiljnu struju unutar gradiškog SNSD-a koja ne podržava Zorana Adžića. Pored pomenute petorke, tu je i Denis Šulić, koji za sada tihuje ali ni on nije u najboljim odnosima sa gradonačelnikom. Ništa ovo ne bi brinulo Adžića da je u dobrim odnosima sa predsjednikom partije, Miloradom Dodikom, međutim nije.
Sa druge strane opoziciji fali svježe krvi. U Narodnom frontu Jelene Trivić Dončić se za sve pita i za sada se stiče utisak da je širenje ove partije u Gradišci zatvoreno. Ukoliko opozicija ne iznjedri do izbora novog kandidata, teško će se izboriti sa mašinerijom koju posjeduje SNSD. Problem je utoliko veći što je SDS u totalnom rasulu, gdje je više nego jasno da partijom više upravlja Zoran ali ne onaj sa prezimenom Latinović. Da se kadrovi SDS-a ne bi ljutili na mene (što mi je opet svejedno), probaću slikovito da ih podsjetim na to da je Ognjen Vukotić u Domu zdravlja Gradiška unaprijeđen na mjesto šefa pravne službe. Njegov kolega Slavko Kalinić je unaprijeđen u šefa odsjeka Odjeljenja za komunalno-stambene poslove Gradske uprave Gradiška. Predsjednik mladih SDS-a i odbornik u Skupštini grada Gradiška, Zoran Vekić je nijem u Skupštini, otkako je dobio rukovodeću poziciju u firmi Euro Expres.
PDP u Gradišci trenutno ne postoji, a Vukanović nije uspio naći sagovornike za svoju priču, iako ga narod u gradu na Savi podržava.
Na kraju treba spomenuti i aktuelni sukob na relaciji Dončić-Gagić. Iako je Dončić bio u pravu kada je u pitanju Boračka organizacija Republike Srpske, aktuelni predsjednik Gradske boračke organizacije Gradiška, Milovan Gagić se bori na drugi način. Gagić je uspio depolitizovati GBO i njegova borba za borce je jasna od početka mandata, gdje brojne promjene unutar samog BORS-a idu iz Gradiške.
Ipak, politika je čudo i drugo najstarije zanimanje na svijetu, pa je nama koji sve posmatramo i kada političarima treba glasamo, ovo sve ili zanimljivo ili mučno, kako se ko pronađe.
