Nakon što sam objavio kolumnu u kojoj sam ukazao na diskusiju narodnog poslanika Ranke Perić Romić, koja je pri tome i dekan Fakulteta političkih nauka u Banjaluci, stigla je tužba za klevetu. Perić Romić je tražila da uklonimo tekst i isplatimo joj 5.000 KM za pretrpljenu štetu.
Ranka me je tužila 2021. godine, a presuda je donesena 2022. godine u kojoj je Osnovni sud Gradiška presudio da sam iznio svoje mišljenje o javnoj ličnosti. Naša narodna poslanica i dekan nije bila svjesna da je nekada neko treba kritikovati i da je zbog funkcije koje obnaša podložna kritikama.
Osnovni sud u Gradišci je odbio tužbu kao neosnovanu jer sam ja kao autor teksta iznio svoje mišljenje, a da ni na koji način nisam klevetao Ranku Perić Romić. Sudija Osnovnog suda Gradiška, Irena Đorđević, navodi da tekst kada se čita, iz njega je vidljivo da on ne predstavlja privatni napad na narodnu poslanicu, već je usmjeren na pitanja od javnog interesa.
“U konkretnom slučaju tuženi je na svom portalu objavio tekst pod naslovom “Dekanesa iz Gradiške se sjetila da je i narodni poslanik” opisujući njenu aktivnost na sjednicama Narodne skupštine, upotrebu službenog vozila u privatne svrhe, te smanjen broj upisanih studenata na fakultet čiji je tužiteljica dekan. Kada se tekst čita kao cjelina zaključuje se da on predstavlja iznijeto mišljenje novinara, kako saglasno potvrđuje i drugotuženi koji je kao novinar objavio tekst i isti ne predstavlja privatni napad na tužiteljicu koji bi imao za cilj omalovažavanje njene ličnosti, već je usmjereno na pitanje od javnog interesa i kao takvo izazvalo je pažnju čitalaca. Osim toga kritičko mišljenje iznijeto u tekstu objavljenog na portalu ima činjenični osnov i u izvještaju Univerziteta u Banjaluci od 04.02.2022. godine, tako da uprkos kritičkom sadržaju teksta sud nalazi da članak nije bio uvredljiv, a da sarkastični navodi nisu nespojivi sa slobodom izražavanja.”
U daljem obrazloženju presude sudije Irene Đorđević navodi se kako tuženi u tekstu izražava svoje mišljenje o ličnosti tužiteljice ne iznoseći činjenice koje se tiču ponašanja tužiteljice, određena činjenja ili ne činjenja, kada bi jedino na taj način, po mišljenju Suda, mogao povrijediti slobodu izražavanja.
Ranki Perić Romić ni ovo nije bilo dovoljno, pa se žalila na Okružnom sudu u Banjoj Luci.
Poenta ovog teksta nije u tome samo da objavimo kako političarima padaju tužbe za klevetu, nego i to da bi čitav ovaj postupak išao na način da bih ja zbog svog mišljenja bio krivično gonjen i bez obzira na činjenicu što nema elemenata klevete, krivični postupak bi otežao ne samo moj rad nego i život, jer bi mi brojna prava bila uskraćena.
Ovo je primjer šta svakog građanina u Republici Srpskoj čeka kada se novi Zakon o kriminalizaciji klevete izglasa. Svaki radnik kojeg tuži poslodavac za klevetu će prolaziti katastrofu. Poslovni partneri neće moći javno reći za druge kolege da su im dužni novac, jer se to može smatrati klevetom. Kriminalizacija klevete će ugušiti pravo ljudi da kažu istinu ili da za njom tragaju.
Ovaj Zakon se ne odnosi isključivo na novinare. Novinari se bune jer su svjesni njegovih manjkavosti. Novinari su za Zakon o medijima koji ne postoji, pa zbog toga imamo stotine portala bez impresuma koji optužuju i blate pojedince ili institucije bez odgovornosti. Vlast da hoće ovaj problem lako može riješiti ali njima smeta sloboda govora.
