Kada je 21. aprila u Gradišku stigao vrh SNSD-a predvođen Miloradom Dodik, uz Željku Cvijanović i Sanju Vulić, očekivalo se da će posjeta donijeti jasne političke poruke, konkretna rješenja i demonstraciju partijskog jedinstva. Umjesto toga, iza zatvorenih vrata ostalo je više pitanja nego odgovora, a ono malo detalja koje je javnost uspjela da vidi govori da odnosi između republičkog rukovodstva SNSD-a i Gradskog odbora u Gradišci nisu ni približno onoliko harmonični koliko se pokušava predstaviti.
Sam Dodik je pred novinarima priznao da postoje određena neslaganja na relaciji Glavni odbor – Gradski odbor. U političkom jeziku SNSD-a, gdje se problemi uglavnom ne iznose javno, takva rečenica nije usputna. Ona je signal da unutar stranke postoje ozbiljne pukotine, naročito kada dolaze iz sredine koja je godinama važila za jedno od najstabilnijih uporišta SNSD-a u Republici Srpskoj.
Na sastanku su, prema dostupnim informacijama, otvorena pitanja koja Gradiška već godinama vuče kao teret: lovno područje na Kozari, putevi u Romanovcima i Karajzovcima, problem zakupa poljoprivrednog zemljišta u Cerovljanima i brojni infrastrukturni projekti koje Gradska uprava očigledno ne može sama realizovati bez pomoći Vlade Republike Srpske. Obećano je da će Gradišku uskoro posjetiti delegacija Vlade sa ministricom finansija Zorom Vidović i premijerom Savom Minić, kako bi se problemi konkretizovali i počeli rješavati.
Od tada – gotovo ništa.
Osim odluke Vrhovnog suda kojom je osporena tužba Agroeksporta i potvrđena zakonitost dodjele zemljišta, malo toga je pomjereno sa mrtve tačke. Putevi su ostali isti, Kozara i dalje čeka sistemsko rješenje, a građani imaju utisak da je posjeta vrha stranke bila više pokušaj smirivanja unutrašnjih odnosa nego stvarna pomoć Gradišci.
Posebno je zanimljiv detalj koji se pojavio nakon sastanka, kada je novinare Mikromreže interesovao stav Milorada Dodika o odnosu bivšeg ministra trgovine i turizma Denisa Šulića i gradonačelnika Zorana Adžića. Dodik je tada pokušao umanjiti značaj sukoba tvrdnjom da su razimoilaženja “mala” i da se lako mogu prevazići.
Vrijeme je pokazalo suprotno.
Do prevazilaženja nesuglasica nije došlo, a politički odnosi dodatno su zahladnjeli. Prema informacijama iz stranačkih krugova, Denis Šulić je na organima Gradskog odbora SNSD-a u Gradišci praktično precrtan iz svih ozbiljnijih izbornih kombinatorika za predstojeće opšte izbore. To dovoljno govori da sukob nije bio ni prolazan ni bezazlen, već dio mnogo dubljeg političkog preslagivanja unutar lokalnog SNSD-a.
Ono što se dešavalo iza zatvorenih vrata najviše je zagolicalo javnost.
Detalji nikada nisu zvanično potvrđeni, ali politička čaršija dugo pamti neobične scene. U jednom trenutku sastanka, dok su razgovori trajali, Sanja Vulić je iz službenog automobila užurbano unijela medicinski alkohol i zavoj iz prve pomoći. Nedugo zatim doktor Bojan Vujanović mirno je otišao po svoju ljekarsku torbu. Kada se delegacija konačno pojavila pred novinarima, Dodik je imao umotan prst koji je pokušavao prikriti stiskom ruke.
Možda je riječ o banalnoj povredi. Možda o slučajnosti. Ali politika nikada ne živi samo od zvaničnih saopštenja. Simboli, gestovi i atmosfera često govore više od pažljivo biranih riječi.
Poznajući politički temperament Dodika i gradonačelnika Zorana Adžića, teško je povjerovati da je sastanak protekao u potpuno mirnom tonu. Dva snažna karaktera, različiti politički pritisci i nagomilani problemi vjerovatno su stvorili atmosferu u kojoj su tenzije bile na maksimumu.
Možda je upravo zato Adžić nakon sastanka djelovao neuobičajeno suzdržano. Čovjek koji je ranije sa velikim entuzijazmom govorio o razvojnim projektima Gradiške, ovog puta djelovao je tiše, opreznije i bez prepoznatljivog političkog žara. Kao da je iza zatvorenih vrata shvatio da podrška iz Banjaluke više nije bezuslovna ili makar ne onoliko snažna koliko je nekada bila.
Za građane Gradiške najmanje je važno ko je na sastanku povisio ton, ko se naljutio ili kako je povrijeđen prst predsjednika stranke. Mnogo je važnije pitanje zašto se problemi o kojima se govorilo i dalje ne rješavaju i da li unutrašnje trzavice u SNSD-u koče razvoj grada.
Jer kada politika postane sama sebi svrha, tada građani najduže čekaju.
