Punoljetstvo Zdravofesta nije samo jubilej jedne gastronomske manifestacije. Osamnaesto izdanje festivala još jednom je pokazalo koliko Gradiška ima potencijala da postane ozbiljna turistička destinacija, ali i koliko još luta između spontanog razvoja i stvarne strategije turizma.
Tokom gotovo dvije decenije Zdravofest je izrastao u događaj koji je odavno prerastao lokalne okvire. Manifestacija danas okuplja proizvođače zdrave hrane, domaćine, ugostitelje, zanatlije i posjetioce iz cijelog regiona. Upravo zbog toga ne čudi izjava gradonačelnika Gradiške, Zorana Adžića, da je festival postao “prepoznatljiv turistički simbol Gradiške i manifestacija koja uspješno promoviše domaću tradiciju, gastronomiju i gostoprimstvo”.
I zaista, kada se tokom Zdravofesta prođe obalom Save i gradskim parkom, teško je osporiti da Gradiška ima ono što mnogim gradovima nedostaje, prirodan ambijent, dobru hranu, gostoljubive ljude i osjećaj domaćinske atmosfere. Problem nastaje onda kada se reflektori manifestacije ugase.
Posljednjih godina vidljivi su određeni pomaci u turističkoj ponudi. Otvaraju se novi smještajni kapaciteti, uređuju se seoska domaćinstva, razvija se privatni smještaj, a Turistička organizacija pokušava uvesti i nove sadržaje. Predstavnik Turističke organizacije, Danka Mirjanić, kao novine izdvaja vožnju brodicama rijekom Savom i organizovane obilaske grada uz turističke vodiče. To jesu sadržaji koji mogu produžiti boravak turista i dati Gradišci identitet više od jednodnevne stanice između Banjaluke i Zagreba.
Međutim, pitanje je da li je riječ o planskom razvoju turizma ili tek o nizu pojedinačnih pokušaja entuzijasta koji sami pronalaze prostor na tržištu.
Podaci o naplati boravišne takse na prvi pogled djeluju impresivno. Tokom 2025. godine naplaćeno je 20.005,12 KM boravišne takse, što predstavlja povećanje od 48,26 odsto u odnosu na prethodnu godinu. Takva statistika lako može poslužiti kao dokaz turističkog procvata. Ali iza visokog procenta ne krije se nužno i veći broj turista.
Razlog značajnog rasta dijelom leži u novoj zakonskoj regulativi prema kojoj se i smještaj “stan na dan” te seoska domaćinstva sada tretiraju na isti način kao hotelski smještaj. Uz to je povećana i cijena boravišne takse. Drugim riječima, administrativna promjena stvorila je bolju statistiku, ali ne mora značiti da su gradske ulice, restorani i smještajni kapaciteti puni turista tokom cijele godine.
Tu se dolazi do ključnog problema turističkog razvoja Gradiške, nedostatka jasne i dugoročne strategije. Grad trenutno više djeluje kao sredina u kojoj pojedinci sami razvijaju turističke ideje, nego kao lokalna zajednica koja sistemski gradi prepoznatljiv turistički proizvod.
Pravi razvoj turizma ne podrazumijeva samo organizovanje nekoliko uspješnih manifestacija godišnje. Turizam podrazumijeva povezanu priču: uređene sadržaje uz Savu, biciklističke i pješačke rute, vikend programe, autentičnu gastronomsku ponudu, digitalnu promociju, suvenire, aktivan noćni život i sadržaje za porodice.
Zdravofest je dokaz da interesovanje postoji. Pokazao je da Gradiška može privući ljude kada ima šta ponuditi. Ali isto tako pokazuje i da se turizam još uvijek oslanja na entuzijazam pojedinaca, improvizaciju i manifestacioni efekat koji traje nekoliko dana.
Najveća greška bi bila zadovoljiti se dobrom atmosferom tokom festivala i procentima iz statističkih izvještaja. Turistički potencijal Gradiške je nesporan, ali potencijal sam po sebi nije razvoj. On postaje razvoj tek onda kada iza njega stoji plan, kontinuitet i jasna vizija šta Gradiška želi biti na turističkoj mapi regiona.
