U punoj sali Kulturnom centru u Gradišci sinoć je održana akademija pod nazivom „Krvavi put progona“, kojom je Zavičajno udruženje „Srba Donjovakufljana“ obilježilo tri decenije od egzodusa više od 9.000 Srba iz Donjeg Vakufa.
Predsjednik Zavičajnog udruženja „Srba Donjovakufljana“ iz Gradiške, Davor Šandara, podsjetio je da je prije 30 godina ognjišta na području Donjeg Vakufa-Srbobrana napustilo na hiljade ljudi, od kojih je najveći broj slobodu i novi dom pronašao upravo na području Gradiške.
„Ova akademija je sjećanje na te tužne dane, kao i na nekažnjeni zločin u Bravnicama kod Jajca, gdje su pripadnici Hrvatske vojske 13. septembra 1995. godine, u napadu na izbjegličku kolonu koja se kretala prema Banjaluci, ubili 81 srpskog civila, među kojima osmoro djece mlađe od 12 godina“, naglasio je Šandara.
Predsjednik Skupštine grada Gradiška, Renata Obradović Popović, istakla je da je Gradiška tokom ratnih godina otvorila vrata i srce za sve ljude koji su morali da napuste Donji Vakuf i druga mjesta.
„Danas se građani Gradiške, oni koji su ovdje živjeli ranije i oni koji su našli svoj novi dom, zajedno sjećaju i ne žele da zaborave, zbog onih koji su stradali, ali i zbog novih generacija koje treba da njeguju kulturu sjećanja“, rekla je Obradović Popović.
Na svečanosti su uručene povelje zahvalnosti potpukovniku Milanu Vujići, ratnom komandantu 19. Srbobranske brigade, i Prof. dr Draganu Kostiću, koji je 19 mjeseci radio kao hirurg u ratnoj bolnici u Semešnici.


Vujić je izrazio zadovoljstvo što se, i nakon tri decenije, ljudi iz Donjeg Vakufa okupljaju i njeguju sjećanja na svoje stradale i zavičaj.
„Mnogi događaji iz tog vremena danas su mi mnogo jasniji, što sam i zapisao u svojoj knjizi, ali i dalje ima nejasnoća i pitanja, zašto su se neke tragične stvari morale desiti“, rekao je Vujić.
Kostić je naglasio da bol za civilima ubijenim u Bravnicama ne prolazi ni poslije 30 godina.
„U meni se ipak budi ponos što memorijalnu akademiju organizuju oni koji su u vrijeme progona imali tri-četiri godine, bili djeca koju su roditelji nosili u naručju“, poručio je Kostić.
Akademija je završena porukom da se zajednička sjećanja i njegovanje kulture pamćenja moraju čuvati kao trajna opomena, ali i kao snaga u izgradnji budućnosti oslobođene zaborava i nepravde.












