Još početkom 2020. godine Elektrokrajina je putem Odluke obavijestila svoje zaposlene da mogu uzeti otpremninu u vrijednosti od 20 do 50 hiljada KM. Tu ponudu je prihvatilo 495 radnika ovog preduzeća, da bi mnogi nakon samo nekoliko dana boravka na birou za zapošljavanje, pronašli angažman u nekoj drugoj instituciji na republičkom ili lokalnom nivou.
Od ukupno 1.200 (i nešto) radnika Elektroprivrede Republike Srpske, koji su dobili otpremnine, gotovo polovina otpada na Elektrokrajinu, u kojoj je 495 radnika namireno otpremninama. Do današnjeg dana javnost Republike Srpske nije saznala tačan broj radnika koji su dobili otpremnine od Elektroprivrede RS, dok su sa druge strane neki od tih radnika po partijskoj liniji, ubrzo dobili novi angažman u preduzećima koja su u vlasništvu Republike Srpske ili lokalnih zajednica.
Čist primjer ekspresnog zapošljavanja radnika Elektrokrajine, koji su uzeli otpremnime, u druge institucije ili preduzeća jesu pojedinci iz Gradiški koji su bliski vladajućem SNSD-u. Jedan od primjera je Zoran Radulović, koji je nakon isplaćene otpremnine dobio posao u Gradskoj upravi Gradiška u Odjeljenju za finansije, gdje radi na evidenciji naplate SON-a. Radulović je bio desna ruka Zoranu Adžiću, dok je Adžić bio direktor Elektrodistribucije Gradiška. Izgleda da Adžić nije mogao bez Radulovića pa ga je brže bolje ponovo zaposlio kod sebe.
Sin istakuntog člana SNSD-a Marice Bubulj, Aleksandar, je nakon isplaćene otpremnine novi posao dobio u Protivgradnoj preventivi Republike Srpske.
Osim zapošljavanje ljudi bliskih SNSD-u i Zoranu Adžiću, u Elektrokrajini postoje i drugi propusti. Tako je aktuelni direktor Elektrodistribucije Gradiška (sada koordinator terenskih operacija), Mišo Čagljević napunio 65 godina i po sili zakona bi morao otići u penziju, međutim Čagljević ne napušta fotelju, a u tome ima podršku Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mijesta u Elektrokrajini. Taj pravilnik nikome nije dostupan ali se njime pravdaju iz Elektrokrajine zašto Čagljevića nisu poslali u penziju, te dodaju da nema adekvatnog inžinjera da ga zamijeni.
Kada smo kod Čagljevića, treba napomenuti i to da je njegov sin Stefan takođe uzeo otpremninu, te je vrlo brzo našao novo radno mjesto, u Domu zdravlja Gradiška. Iz ove ustanove su nam potvrdili da je Stefan Čagljević zaposlen kod njih, a o ovoj temi smo nedavno pisali, kada smo objavili priču o malverzacijama u koje je bila uključena njegova majka, Tanja Čagljević.
Ovo su samo mikroprimjeri određenih malverzacija koje su prisutne u Gradišci, a koje pokriva lokalna vlast, smatra odbornik PDP-a Radislav Dončić.
“Zoran Adžić i SNSD u Gradišci su privatizovali sva preduzeća na nivou Gradiške i oni određuju ko će gdje raditi, a ne stručnost tih ljudi. Tako je i u drugim preduzećima na nivou grada, ne samo u Elektrokrajini.”
Sličnog mišljenja je i politička analitičarka Tanja Topić, koja smatra da je partokratija porobila bh. društvo.
“U BiH je na vlasti partokratija, pri čemu ne možete dobiti posao spremačice ukoliko ne posjedujete člansku kartu stranke na vlasti, dok su građani pretvoreni u kolekcionare istih i poniženi jer su ucijenjeni poslom. Drugi dio građana, koji nisu na izvoru vlasti, su diskriminisani i nemaju pristup javnim resursima, dakle to je privilegija samo za stranačke ljude koji će “uhljebljenje” naći po dominantnom i jedinom.kriteriju – stranačkoj pripadnosti. Problem je što je većina prihvatila takav model kao normalan, prihvatljiv, te nastoje postati dio takvog sistema, a ne boriti se protiv te pošasti. Tako i ova priča u Elektrokraiji i Gradišci prolazi nezapaženo”.
Iako su zakoni kod zapošljavanja jasno propisani, iako su u Elektrokrajini podijelili otpremnine da bi se riješili viška radnika i negativnog poslovanja, ne poštuje se ni jedno ni drugo. Radnici se i dalje zapošljavaju kako u druga javna preduzeća, tako i u Elektrokrajinu bez regularnog konkursa, a na kraju i realne potrebe, pa sve ide po leđima građana, s obzirom da se gubici krpe kreditima ili dotacijama iz budžeta.
